Kako se tiskaju poštanske markice?
Uglavnom ih koristimo kada čestitamo Božić ili Uskrs obitelji i prijateljima. Neki od nas ih čak i skupljaju. No jeste li se ikada zapitali kako se zapravo tiskaju poštanske markice?
Možda ćete se iznenaditi kada otkrijete da je tiskanje poštanskih markica na kućnom printeru jednako "lako" kao i tiskanje novčanica kod kuće. S pravnog stajališta, markice se svrstavaju u dragocjenosti, pa imaju niz zaštitnih svojstava zbog kojih ih je teško krivotvoriti.
Ali prvo pogledajmo kako su nastale poštanske markice.
Kratka povijest poštanskih markica
Preteča maraka bili su žigovi s tintom, kojima su poštanski službenici označavali da im je pošiljka plaćena. Međutim, ovaj sustav nije bio baš praktičan; bila je sklona korupciji, pošiljatelj je morao osobno doći u poštanski ured, a primatelji su često odbijali primiti omotnicu (uglavnom zato što pošiljatelj nije uvijek plaćao dostavu pa je ta odgovornost prebačena na njih).
Lovrenc Košir iz tadašnje Austro-Ugarske (1835.) i engleski zastupnik Rowland Hill (1837.) dali su samostalno prve prijedloge za poštanske markice. Nitko od njih nije uspio s prijedlogom kod vlasti. Tek treći, još jedan Englez, James Chalmers, uspio je.
Prva markica - nazvana po svojoj crnoj boji Penny Black - ugledala je svjetlo dana 1. svibnja 1840. i prikazivala je britansku kraljicu Viktoriju. U roku od tri godine poštanski uredi u Švicarskoj i Brazilu također su počeli izdavati marke, a do 1860. slanje pisama s markicama bila je uobičajena praksa u više od 60 zemalja diljem svijeta.
Slično kao i na novčanicama, markice su prikazivale važne povijesne i suvremene osobe, ali i važne događaje, faunu i floru ili umjetnost. Njihovom dizajnu pošta je posvećivala posebnu pozornost, zbog čega su markice ubrzo privukle pažnju kolekcionara.
Svojedobno je filatelija donosila ogromne prihode pošti, što je dovelo do izdavanja sve više serija markica. Pojavom elektroničkih komunikacija važnost ovih malih umjetnina počela je opadati, no i danas su u širokoj uporabi.
Od dizajna do tiska - kako nastaje marka?
Na početku svake poštanske markice nalazi se grafički prikaz. Autorstvo likovnog rješenja pripisuje se dvojici dizajnera: Rudolfu Sabljaku za roba, a Rudolfu Valiću za okvir i tekst. Tehnikom kamenotiska marke su izrađene u Zemaljskoj tiskari u Zagrebu. Tiskano je samo 15 000 primjeraka tih maraka.
Prva hrvatska poštanska marka puštena je u optjecaj 29. studenog 1918. godine. Na njoj je prikazan rob koji skida okove.
Tradicionalno, marke su se izrađivale tehnikom tiska rotacijskim čelikom. No, ovaj način izrade iznimno je zahtjevan – zahtijeva ručno ugraviravanje grafičkog dizajna marke u čelični blok. Dobivena gravura služi kao matrica (predložak) prema kojoj se lijevaju tiskovne forme.
Par takvih kalupa se zatim savija u polukrug kako bi se formirao tiskarski čelični cilindar. Glavna boja se zatim nanosi na vrh, dok se dno prenosi na poseban papir za žigove. Preostale boje dodaju se na tiskovni arak dubokim tiskom pomoću predložaka izrađenih bakropisom.
Tehnika visokog tiska, koja se u prošlosti uglavnom koristila u izradi markica, temelji se na sličnom principu kao čelični tisak. Glavna razlika je u tome što graver stvara "negativ" (obrnutu ,zrcalnu) sliku majstora. Visoki tisak korišten je, primjerice, u prvoj seriji čehoslovačkih maraka.
Nedostatak visokog tiska je mala rezolucija dobivene slike. Čelik nikada savršeno ne prianja na list papira, stoga se ne isplati stvarati detalje na predlošku.
Osim za tiskanje maraka, visoki tisak koristi se i za tiskanje književnih djela.
Specijalnost je offset tisak. Ovo se najčešće koristi u modernom tisku poštanskih markica i donekle je slično čeličnom tisku. Dizajn se prvo ugravira u čeličnu ploču; gravura se zatim pretiska na gumu. Samo od toga je otisnut na mark papiru. Pojedinačne boje nanose se postupno pa se koristi više šablona za tisak.
Kako su marke zaštićene od krivotvorenja?
Dio tiska pečata je integracija zaštitnih elemenata. Koristi se:
- poseban papir (rebrasti ili tkani),
- luminiscentna boja koja se može prepoznati samo pod ultraljubičastim svjetlom (izbor formula je takav da ih je što teže imitirati),
- watermarking (izrada vodenih žigova).
