Kako se tiska novac i zašto ga je tako teško krivotvoriti?

Kažu da novca nikad dosta. No, može ih biti teško zaraditi, pa bi bilo dobro da se mogu tiskati na kućnim ili uredskim printerima, na primjer. Uostalom, ovi su proizvodi prošli dug put posljednjih godina što je dovelo do njihovog poboljšanja. Ali dopustite da Vas razuvjerimo. Tiskanje novčanica velika je znanost, a zahvaljujući sve sofisticiranijim sigurnosnim karakteristikama svaka se krivotvorina prije ili kasnije otkrije, pa je tiskanje kod kuće potpuno nezamislivo. Unatoč tome, pridružite nam se u sljedećem članku na izletu u svijet tiskanja novčanica, jer je on naprosto fascinantan, toliko da ćete nam nakon čitanja sljedećih redaka možda oprostiti izostanak uputa za tiskanje novca kod kuće. Savršen, apsolutno neprepoznatljiv lažnjak navodno nitko nikada nije proizveo.

 Izrađivanje novca počinje grafičkim dizajnom

Papirnati novac stoljećima je toliko uobičajen dio naših života da jedva shvaćamo koliko se posla krije u jednom komadu običnog papirnatog novca. Stavljamo ih u novčanike i ponovno ih vadimo tako automatski da nemamo vremena primijetiti da je svaka novčanica zapravo nevjerojatno umjetničko djelo s puno razrađenih detalja. Vjerojatno Vas neće iznenaditi da ih ne vode obični grafički studiji, već renomirani umjetnici. Primjerice, hrvatske novčanice osmislio je akademski slikar i grafičar Miroslav Šutej. Njegov rad možda poznajete (ili se barem sjećate) po tome što je dizajnirao i hrvatski grb.

Izrada svake novčanice započinje, kao i gotovo svakog proizvoda, grafičkim dizajnom. Na prednjoj strani novčanica većine valuta prikazane su značajne ličnosti pojedine države ili njoj karakteristične stvari. Stoga nije problem na novčanicama pronaći sve od srednjovjekovnih vladara preko svjetski poznatih pjesnika i pisaca do važnih političara i vojskovođa. Uz neke iznimke, spaja ih činjenica da su u trenutku kada su novčanice s njihovim portretima puštene u optjecaj već mrtvi, te stoga novčanice u svojoj biti služe kao sredstvo kojim im dotične zemlje odaju počast.

Međutim, neke zemlje, često s autoritarnim režimima, tradicionalno prikazuju trenutne šefove država na svojoj valuti. Na poleđini novčanica često se nalaze grafički prikazi krajolika ili tipičnih arhitektonskih znamenitosti određene države. Naravno, novčanica kao takva ne lišava svoje vrijednosti koja je na njoj višestruko označena, najčešće i brojem i riječima. Zbog toga se njihova vrijednost ni na koji način ne može pomiješati.

Gotov dizajn novčanice razvija se u detaljan prototip, koji će kasnije postati pravi model za masovno proizvedene novčanice koje će ući u optjecaj. I samo zanimljivosti radi - priprema za tisak novčanica može trajati i do dvije godine od raspisivanja grafičkog natječaja do izrade prototipa. Samo obrada i izrada jedne strane novčanice traje najmanje 6 mjeseci, a obično i puno više zbog povratnih informacija središnjih banaka i slično.

Tko je na današnjim hrvatskim novčanicama?

• 10 Kn – Juraj Dobrilo
• 20 Kn – Josip Jelačić
• 50 Kn – Ivan Gundulić
• 100 Kn – Ivan Mažuranić
• 200 Kn – Stjepan Radić
• 500 Kn – Marko Marulić
• 1 000 Kn – Ante Starčević

Što se nalazi na trenutnim novčanicama eura

• 5 eura - antički arhitektonski stil,
• 10 eura - romanički arhitektonski stil,
• 20 eura - gotički arhitektonski stil,
• 50 eura - renesansni arhitektonski stil,
• 100 eura - barok i rokoko,
• 200 eura - doba stakla i čelika,
• 500 eura - moderna arhitektura 20. stoljeća.

Kako se tiska novac?

Ako mislite da stvaranjem izgleda novčanica završava sva znanost oko njih, jako se varate. Nakon dovršetka i odobrenja grafičkog dizajna (koji se, usput rečeno, uglavnom ne razlikuje previše od prethodne verzije novčanice, da ne zbunjuje ljude), dizajn novčanice mora se "razbiti" na pojedinačne grafičke elemente. Oni se tiskaju pomoću više različitih tehnologija tiska, tako da nije moguće odjednom lijepo otisnuti novčanicu kao što smo navikli kod običnih printera. Glavni grafički motiv u pozadini je ručno ugraviran u metalne ploče. Gravere u ovoj fazi izrade novčanica čeka višemjesečni mukotrpan rad, čiji je rezultat osnova za tiskarsku matricu novčanice. U slučaju tiska novčanica, ručni rad je nezamjenjiv dio procesa, jer u kombinaciji s tehnologijom tiska (tzv. duboki tisak), rezultat se ne može oponašati kopiranjem, što je logično jedan od glavnih razloga zašto se pristupa ručnom radu. Uostalom, upravo zbog toga se u tiskari vrijednosnih papira strogo čuvaju matrice za tiskanje novčanica - to je jedan od ključeva stvaranja punopravnih kopija novčanica.

Još jedan tajni sastojak u tiskanju novčanica su tiskarske boje. Osim što tek odabrani znaju omjer pojedinih boja, pri tiskanju novčanica koriste se razni prijelazi boja, tinte s primjesama metala, "nevidljive" UV tinte i slični dodaci koji praktički onemogućuju kopiranje zadanog novčanica savršeno.

Kao što je već spomenuto, u proizvodnji novčanica koriste se različite tehnologije tiska, a na čelu s također spomenutim dubokim tiskom. To omogućuje nanošenje boje u različitim debljinama, čime se stvara reljef prepoznatljiv na dodir tijekom tiska. Druga tehnologija koja se koristi je obični offset tisak i na kraju, ali ne manje važno, tradicionalni način tiskanja knjiga - tisak s visine, kada se otisnuti elementi izdižu iznad razine površine. Kombinacija nekoliko tehnologija tiska stvara jedinstveno, gotovo neponovljivo (sa stajališta spajanja tehnologija) djelo za naše novčanike.

Savjet: U kućnim i uredskim uvjetima praktički se mogu susresti samo laserski i inkjet printeri. Ako Vas zanima kako u principu rade i koje su razlike među njima, pročitajte naš članak Laseriski vs. inkjet printeri.

Nije svaki papir isti ili još jedan kamen spoticanja za kućno tiskanje novca

Ako pokušate tiskati novčanice kod kuće, možete zaboraviti na uobičajeni papir za printer kada tiskate novčanice. Tiskaju se na posebnom papiru na bazi pamuka ili lana. Papirna mješavina često je obogaćena raznim obojenim i luminiscentnim vlaknima, a njen točan sastav je, naravno, stroga tajna i poznat samo konkretnom dobavljaču papira i samoj tiskari vrijednosnih papira. Ujedno, sastav je još jedan od ključeva razlikovanja lažnih novčanica od pravih.

Trenutačni trend je novac s primjesama polimera - odnosno doslovno plastične novčanice, na koje postupno prelaze, primjerice, Kanada, Rumunjska, Australija ili Velika Britanija. Čini se da nema potrebe objašnjavati zašto je to tako nadugačko. U usporedbi s "klasičnim" papirnatim novčanicama, one s dodatkom polimera znatno su otpornije na oštećenja, zahvaljujući čemu traju duže i time štede državnu blagajnu.

Zanimljivost: Plastične novčanice od pet funti uvedene su u Britaniji u jesen 2016. Nedugo nakon uvođenja počeli su se čuti kritički glasovi iz redova povremenih i redovitih konzumenata kokaina. Zato što je njihov uobičajeni alat postao preoštar zbog promjene materijala da bi ga mogli nastaviti koristiti za konzumiranje droga. Lokalna vlast se, naravno, nije zamarala tim pritužbama, naprotiv - uz malo pretjerivanja, ubila je dvije muve jednim udarcem rasporedivši plastične novčanice.

Zaštitna obilježja novčanica ili zašto je novac lakše ukrasti nego krivotvoriti

Samim pogledom na papirnate novčanice golim se okom može primijetiti čitav niz zaštitnih elemenata koji imaju za cilj spriječiti njihovo krivotvorenje. Najtipičniji zaštitni elementi su vodeni žig, prozorska traka s mikrotekstom, promjenjiva boja ispisa, hologram, mikrootisak koji je jedva vidljiv oku itd. No, mnoge zaštitne elemente na novčanicama ne možete prepoznati golim okom, čak i kad biste se potrudili. Primjerice, takva magnetska tinta, zahvaljujući kojoj novčanica emitira slabo magnetsko polje, a uz odgovarajuću opremu pravi se novac lako razlikuje od krivotvorine. Na normalnom dnevnom svjetlu nećete niti vidjeti još jedan zaštitni element novčanica, a to je UV tisak. Pojavit će se samo pod posebnom UV lampom. Naravno, tada se svi zaštitni elementi nanose sofisticiranim metodama i alatima koji se također drže u tajnosti te je stoga njihova zlouporaba onemogućena.

Kopije novčanica u boji ne mogu se isprintati na kućnom printeru

Još jedna zamka kod kopiranja novčanica je element kojeg su se prije mnogo godina dosjetili sami proizvođači printera. Uz procvat računala i kopirnih strojeva krajem 1980-ih, proizvođači printera Xerox i Canon izmislili su uređaj u obliku identifikacijske šifre uređaja (tj. printera) s kojim printeri u boji od tada opskrbljuju svaki isprintani dokument.

Svaki uređaj (da, vjerojatno čak i printer koji imate kod kuće) opremljen je jedinstvenim kodom koji se sastoji od sustava žutih točkica, prema kojem je autora dokumenta relativno lako pronaći. Nije bez interesa da je ta činjenica javnosti otkrivena tek nedavno - točnije 2014. godine. Do tada su proizvođači printera uspijevali svoju malu tajnu čuvati u tajnosti i tako potiho pomagati u otkrivanju krivotvorina. No, naravno da to i sada rade, iako javno.

Tiskari nacionalne vrijednosti morali su samo početi koristiti ovaj sofisticirani sustav proizvođača printera. Devedesetih godina 20. stoljeća počinju se tiskati novčanice s vlastitim oznakama koje printeri u boji mogu prepoznati. Cijeli princip ove tehnologije je vrlo jednostavan - kada pokušate napraviti kopiju u boji ovako zaštićene novčanice, Vaš kućni printer će je jednostavno odbiti isprintati. A ako slučajno poželite zaobići printer i pripremiti dizajn lažne novčanice za tisaqk u Photoshopu, vjerojatno i tu nećete imati sreće. Neke verzije ovog programa ne dopuštaju uređivanje slika novčanica.

Savjet: Ako Vam treba novac, svakako je bolja opcija početi štedjeti nego početi ga izrađivati ​​kod kuće. U slučaju printanja, to nije ništa komplicirano i, naravno, ne prijeti Vam zatvorska kazna zbog toga. Ako Vas zanima tema uštede pri tisku, pročitajte naš stariji članak 9 savjeta za uštedu na tisku. Jamčimo da ćete zahvaljujući njima uštedjeti koju kunu u obiteljskom budžetu.

Serijski brojevi često odaju skup krivotvorina

Kod kopiranja novčanica, pak, moguće je spaliti i naizgled banalnije stvari, poput serijskih brojeva. To su zasebno i također vrlo zanimljivo poglavlje koje novčanicama pruža još jednu razinu sigurnosti. Navodno ne treba nikome objašnjavati da su novčanice numerirane. No, znate li da su nizovi brojeva i logika nizova serijskih brojeva različito "zapleteni" tako da ih nije moguće jednostavno pratiti stvaranjem lažnih novčanica? Formula za niz serijskih brojeva novčanica stoga je još jedna strogo čuvana tajna proizvodnje. Sigurnosni printeri mogu namjerno označiti neke brojeve kao nevažeće u svakoj novoispisanoj seriji novčanica, postavljajući zamku krivotvoriteljima koji ništa ne sumnjaju. Na temelju vlastite logike, nizovi serijskih brojeva otisnutih na krivotvorenim novčanicama na kraju se sami otkrivaju. Doslovno - nakon što su otkriveni, istražiteljima nije teško pronaći sve novčanice koje su krivotvoritelji tiskali po svojoj šabloni i tako ih bez šanse za obranu doista oštro kazniti. Logično, njihovu formulu - osim ako je nekome dobrovoljno nisu dali, što se ne događa - ne koristi nitko drugi, jer je originalna.

Savjet: Dok se s novčanicama u uređivačima slika nema smisla igrati jer će Vas prilagodbe ionako otkriti ili uopće nisu dopuštene, kod klasičnih fotografija situacija je sasvim suprotna. Dakle, ako Vas privlači njihov kućni tisak, u članku Savjetujemo kako printati fotografije kod kuće obradili smo i njihovu postprodukciju.

Proizvodnja novčanica je neisplativ posao

Ideja o krivotvorenju novčanica još uvijek Vas nije napustila i uvjereni ste da ćete uspjeti savladati sve gore navedene prepreke, imamo još jedan posljednji razlog da se oprostite od ove ideje. Proizvodnja novca je, između ostalog (ili možda uglavnom) vrlo skupa, a neke novčanice ili čak cijele valute ne isplati se ni krivotvoriti. Obično su to valute zemalja koje se bore s visokom stopom inflacije, pa bi stoga bilo potrebno proizvesti ogroman broj novčanica da bi se cijeli ovaj proces uopće isplatio. No ni proizvodnja jake valute nije baš jeftina stvar. Na primjer, američki Ured za graviranje i tisak proizveo je 1,3 milijarde dolara u vrijednosti od 1,3 milijarde dolara u 2014. godini po cijeni od oko 800 milijuna dolara.

Podcrtano, sažeto – praktički nemate šanse

Iako je zaključak prethodnih redaka vjerojatno svima potpuno jasan, šteta bi bilo ne reći ga naglas. Iz njih proizlazi da iako je Vaš printer možda vrhunac trenutnog tehnološkog napretka i zahvaljujući visokokvalitetnim tonerima i ulošcima, uspijeva miješati milijune boja i printati ​​u kvaliteti o kakvoj prije nekoliko godina nitko nije mogao sanjati , s njim još uvijek ne možete proizvesti vjerodostojnu imitaciju novčanica. Svaka se krivotvorina prije ili kasnije otkrije i stoga nema smisla niti pokretati slične projekte. Uostalom, već se više nego jedan krivotvoritelj uvjerio da će poštenim radom lakše zaraditi nego izraditi. Nedavno se u češkim i slovačkim medijima pojavio slučaj kada je uhvaćeni prijestupnik na sudu ispričao da mu je trebalo 20 dana da napravi 16 komada novčanica od 500 (20 € (153,10 Kn))  i 1 000 (40 € (306,20 Kn)) CZK, a bio je izbačen iz stana dva puta zbog neplaćene stanarine. Uz malo osnovnoškolske matematike, zbrajamo podatak da je krivotvorenjem u 20 dana uspio "zaraditi" najviše 16 000 (655 € (4 897,60 Kn)) CZK, što je iznos koji bi sigurno ponio kući iz praktički svake poštene tvornice. Prilično neisplativ posao, ne mislite li?

Slični članci

3 minute čitanja

Korištenje papira u uredu: Kako smanjiti potrošnju papira i pravilno ga reciklirati

Je li sav papir bačen u koševe za smeće u našim uredima uistinu beskoristan otpad? Postoje li načini na koje se ova vrijedna prirodna sirovina može maksimalno iskoristiti? Ako i vi imate slična pitanja, ovaj članak o recikliranju uredskog papira sigurno će vam pomoći.

Cijeli članak »