Kako funkcionira tisak na drvu, tkanini, staklu i drugim materijalima

Vjerojatno ste već naišli na majicu, šalicu ili staklenu pločicu s printom po narudžbi. Ali jeste li znali kako funkcionira tisak na ove nekonvencionalne materijale? U članku ćemo Vam reći koje se tehnologije zapravo koriste za tisak na keramiku ili tekstil – te ćemo Vas savjetovati kako u nekoliko jednostavnih koraka prenijeti fotografiju ili sliku na drvo kod kuće.

Tisak na drvu

Drvo smo koristili davno prije nego što je čovjek postao čovjekom - a čak i danas ono je bitno za funkcioniranje naše civilizacije. Osim funkcije u građevinarstvu, drvo je i popularan dekorativni materijal. Pa zašto ga ne iskoristiti za izradu originalnog poklona za obitelj ili poslovne partnere?

Možete jednostavno tiskati na drvo kod kuće. Istina, rezultat neće biti toliko kvalitetan kao kod stručne obrade, ali će s druge strane vaša drvena fotografija dobiti pečat autentičnosti.

Postoji nekoliko načina za prijenos fotografije, ilustracije ili citata na drvo. Među najjednostavnijima je prijenos pomoću organskog otapada. Za njega Vam je potrebno:

• drvo bez kore s glatkom ravnom površinom (npr. drvena prizma),
• zrcalno obrnutu kopiju originala (obavezno koristiti laserski print),
• aceton.

Kako to učiniti? Stavite papir za uzorke s otisnutom stranom na drvo. Nanesite na njega malu količinu acetona i pažljivo ga rasporedite - primjerice uz pomoć ravnala ili stare bankovne kartice - po cijeloj površini papira. Nakon 10 sekundi uklonite papir i pričekajte da otapalo ispari. Popravite boju prozirnim lakom za drvo.

Ova metoda je jeftina, ali konačna kvaliteta slike nije najviša. Puno bolji rezultat možete postići korištenjem takozvanog gela za strukturiranje, koji se inače koristi za povećanje gustoće i sjaja akrilnih boja.

Prvo nanesite na prizmu tanki sloj gela. Zatim ponovno pritisnite predložak za print s otisnutom stranom i pažljivo ga zagladite (npr. rubom plastične kartice). Nakon sat vremena navlažite papir, izribajte ga četkicom za zube i lakirajte drvo. Nedostatak ove metode je što je potrebno više vremena za uklanjanje papira.

Tisak na tkanini

Tradicija bojanja raznih tkanina seže još u davna vremena, ali tehnike tiska za prijenos fotografija na majicu ili top stare su tek nekoliko desetljeća. Tisak na tkaninu popularno koriste sportski klubovi, ali i tvrtke i državne organizacije.

Oprema za tiskanje tekstila koristi posebne tinte. Starija tehnologija je sitotisak na tekstil koji radi na principu nanošenja boje kroz odabranu šablonu ili sito. Za višebojne motive potrebno je izraditi posebnu šablonu za svaku nijansu.

To rezultira financijskom zahtjevnošću ove tehnologije i nemogućnošću korištenja iste za vjernu reprodukciju fotografija. S druge strane, sitotisak je idealan za ispis velikih površina u boji – i zato što ima najveću zasićenost boja. Nedostatak je što otisak manje traje nakon pranja.

Metoda izravnog printa, također poznata kao DTG (direct-to-garment), koristi se za print fotografija i složenih grafika. Prije tiska tkanina se tretira posebnim preparatom koji pojačava vezivanje boje za vlakna, ubrzava njeno sušenje i sprječava gužvanje tkanine. Boja se nanosi ispisnom glavom ili posredno preko posebnog papira (sublimacijski tisak).

Sublimacija je pojava u kojoj krutina na određenoj temperaturi izravno prelazi u plinovito stanje. Kod sublimacijskog tiska motiv se prvo fiksira posebnom bojom kroz mikropore na tzv. transfer papiru. Zatim se podloga sa slikom utisne na tkaninu i zagrijava u posebnom uređaju. Tinta se oslobađa i kao plin prenosi na vlakna gdje se kondenzira, fiksira i oblikuje konačnu sliku.

Sublimacijski print omogućuje vjerno iscrtavanje fotografija ili složenih ilustracija iz originala, a uz to je relativno brz i jeftin. Nedostatak ove tehnologije je - u usporedbi sa sitotiskom - manja zasićenost boja. Također se ne može koristiti za print na prirodnim tkaninama - sublimacijska tinta je fiksirana samo u vlaknima umjetnih polimera.

Tisak na keramici i staklu

Popularni darovi i promotivni artikli također uključuju čaše i šalice s vlastitim tiskom. Sitotisak i sublimacijski tisak najčešće su metode za staklo i keramiku (kao i za tekstil).

Sublimacijski tisak je popularniji zbog jednostavnosti izvedbe i nižih troškova. Sam prijenos s originala odvija se u uređajima za pečenje, a keramiku (ili staklo) potrebno je premazati posebnim premazom koji osigurava prihvat i fiksaciju sublimacijske boje.

Za sitotisak je potreban veliki broj predložaka i mnogo je dugotrajniji i radno intenzivniji. Osim toga, ne može se koristiti za print kompliciranijih grafika i fotografija.